XXXXXX

Kao lahor

spustila bi

usne i dotakla ti

grudi.

Proklizila ti

tijelom

i zagnjurila 

u toplinu tvojih

ruku.

Polako bi

 udisala dah

i uživala u

mirnoći kojom

odiše tvoj

zagrljaj.

AKO ODEŠ....

Ako odeš

ostat će

jedno veliko ništa.

Ostat će

tvoje ime

zapisano u vječnost.

Ako odeš

umotat ću

 posljednju nadu

i spemiti

ispod tepiha

da je gaze.

Ako deš

zaboravit ću

što je ljubav.

Smijat ću se

gromovima i 

uživati u tišini.

Ako odeš

dan će

prestati sjati

i sve oko  nas

postat će

zarobljeno tugom.

XXXXXX

Pahuljice snijega

svjedoče o još jednom

prolasku,

izmicanju vremena,

godina,

ljubavi.

Ljepota nježnosti

okrunjena pahuljom

potvrđuje uzaludnost

dana bez osmijeha.

Tvojeg i

mojeg.

Ples, gonjen

udarima vjetra

priziva dane

u kojima smo

još vjerovali

jedno u

drugo.

* * * * * *

POKISLI

STOJIMO NA KIŠI.

RANO JE JUTRO.

JA PRAZNA.

ISTROŠENA.

ZBUNJENA.

IZNENADA

TVOJ OSMIJEH

BRIŠE KAPI KIŠE.