T R A Ž I M

Tražim sebe

u ovim riječima

što tako ludo

                              ispisuju ritam

mog srca.

Riječi teške

                               i nespokojne

 u pokušaju da

oblikuju želje

mog bića.

Ponekad

začuđene

neobičnim

slijedom

misli.

Još uvijek

iznenađene

djevojčicom

koju ponekad

 u meni pronađu.

Rastužene

ženom koja

nikako

da pronađe

pravu sebe.

TU SI

Pognuvši glavu

pratim gibanje

vlati trave

što se pružila

dvorištem.

Blagi vjetar

donosi miris

trulog lišća

nakupnjenog

ispod oraha.

Zrake sunca

poigravaju

prelijevajući se

od svijetle do

tamno smeđe.

Gotovo bešumno

njihanje grana

prene me

iz drijemeža.

Osluškujem

Prigušeni šum

nagovješćuje

korake.

Titranje zraka

podrhtava.

Osjećam

neprimjetni dah

kraj obraza.

Mekani poljubac

na uho.

Tu si.

XXXXXXX

Umorno

vuče se dim

kroz cvijeće

akacije.

Neopterećeno

jedno drugim

izmjenjuju mirise

na trenutak.

Gdje je nestala

žena,

zaigrana,

neisanjana?

.

Tražim

iskru skrivenu

u pokošenoj travi.

Uzalud.

Dok promatram

ptice što prolijeću

nad mojom glavom,

Znam...

U odbačenim pelenama,

u neprosanjanim noćima,

u zaboravljenim ljubavima,

u otpjevanim pjesmama,

u neizgovorenim riječima,

u neispunjenim željama,

u neotkrivenim putovima...

Nestala sam

i zaboravila

da još me ima,

da još jesam.

Žena.