* * * * * *

POKISLI

STOJIMO NA KIŠI.

RANO JE JUTRO.

JA PRAZNA.

ISTROŠENA.

ZBUNJENA.

IZNENADA

TVOJ OSMIJEH

BRIŠE KAPI KIŠE.

J U T R O

 

Promatram te.

Ispruženo ti

tijelo

odiše

spokojem.

Odsjaj

ulične svjetiljke

treperi

na obrazima.

Sjene plešu.

Iznova 

otkrivam

tragove vremena

na tvom

licu.

Obrubljujem 

jagodicama

prstiju

meku zaobljenost

tvojih usana.

Uzmičem

pokušaju

da me

uhvatiš

za ruku.

Puštam te

uživati

u sporom

buđenju

ranog jutra.

* * * * * *

Prekoračiti ponor

Između nas.

Otvoriti srce

I jednostavno

Uhvatiti pruženu ruku.

Ne misliti.

Ne željeti.

Ne tražiti.

Samo osjećati

I voljeti.