Te noći napadao je gusti snijeg. Kuće su izgledale poput sitnih gljiva, a dimnjaci su stenjali pod silnom snježnom težinom. Dim je jedva pronalazio put k nebu.
Ispod strehe šćućurila se dva mala vrapčića. Dršćući od zime, promatrali su beskrajnu bjelinu. Svu hranu prekrio im je snijeg. Što da rade, nisu znali. Odjednom, otvore se vrata kućice pod čijim krovom su se stisli. Maleni dječak donio je drvenu kućicu i stavio ju na prozor. U nju je stavljao sitne sjemenke suncokreta i pšenice. Pogledao je prema krovu i nježno rekao:
- Dođite, znam da ste gladni. Nitko vas ne će otjerati.
Iznenađeni, ali sretni, vrapčići su sletjeli na prozorsku dasku i gladno počeli kljuckati slatke sjemenke.
Hladnoće kao da je nestalo, a i sitna zraka sunca provirila je kroz sivi oblak.
Ovo djelo je dano na korištenje pod licencom Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada 3.0 Hrvatska.
super...
OdgovoriIzbriši