Spava grad.
U daljini
poneko svjetlo
zatreperi
kao drhtaj
tek probuđenog
vjetra.
Klonulo cvijeće
tužno zatvara oči.
Uznemireno lišće
dršće u zraku
i sklanja se u
požutjelu travu.
Niski oblaci
vuku se nebom
stvarajući zanosnu
mekanu idilu.
Bježe iza
ogoljelih grana.
Vrapci poskakuju
s noge na nogu
tražeći hranu.
Nemaju s kime
započeti svađu.
Nebo je pusto.
Jesen je tu.
Nema komentara:
Objavi komentar