nedjelja, 30. prosinca 2012.

SRETNA VAM NOVA






                 
Koračamo
od jučer
do danas,
svakodnevno.
Nosimo
teret
izgubljenog
dana i
smijemo se
naziranju
novog.

srijeda, 11. srpnja 2012.

S R E Ć A







Divan dan.
Okupan
ranojutarnjom rosom.
Uzima mi dah
i umata ga u
prve zrake sunca.
Šapće mi
nježne riječi
tihim tonom
ljubavne glazbe
što izvire iz
kutka sobe.

Smješkam se
uljuljana i
sklupčana u
tople dubine
tvog tijela. 

utorak, 20. ožujka 2012.

P R O L J E T N A







Prohladno jutro.
Magla zaogrnula
zeleno polje.
Trepere suze
na posljednjim
cvjetovima.

Svuda muk i tišina.
Krik jastreba
uznemiri ti vjeđe.
Tmaste lopte
vise nad glavom.

U uglu vrta
na starom panju
spava mačkica.

nedjelja, 4. ožujka 2012.

BEZ NASLOVA




Gledam te
očima mladosti.
Željna tvojih zagrljaja
i poljubaca.

Zaboravljam
djecu i sve što
ne smiješ zaboraviti.
Krivo?

Želje
udaraju nesmiljeno
o dušu  gušeći me svojim
htijenjima.

Dolazim,
podastirem se preda te.
Gledaš me, tvoj osmijeh
me oživljuje.

petak, 27. siječnja 2012.

SAMOĆA



Okovana riječima
spuštam se lagano
niz ulicu.
Plahe zavjese
drhture na vjetru.
Sramežljiv pogled
privlači pažnju
neznanaca.

Uzmičem
otežala zvukom
probuđenog jutra.
Zatvaram se
zaogrnuta tišinom
prazne sobe.
Prozor, tek prorez
u stvarnost,
odiše mirom.


ponedjeljak, 9. siječnja 2012.

JEDNA LJUBAVNA






Previše je tražio od mene
ovaj trag
koji sam upravo pronašla
u sebi
i uplašila se upornosti
njegove ljubavi.

Ne vjerujem u mirne
i zagrljene sjenke na zidu;
puštam ih da umiru
u praskozorje
i tromo odlazim
put povratka
tvog pogleda.

Čujem bat
umornog sata u sebi
 i nemirno prelijevanje
vode života.
Vidim beživotno tijelo
crno u praznini svoje
duše
i ostarilo u mladosti
svog izgleda.

Ne tugujem ovo ja,
kaplje snijeg niz krovove
i svoje nam zvukove šalje.

Oduvijek sam bila krotka
u svojoj samoći
i mirna u svom nemiru,
pomislih.

Pogledam put.
Nije opasno pomaknuti nogu,
učiniti korak,
probuditi uzdrhtalo srce
kamenja i pijeska.
Otvoriti davno zaboravljen
spomenar
i kimnuti uz smiješak
ovom dragom starcu
što je uzdrhtao u
tvom zagrljaju.

Ostaviti bijele marame
u rukama drveća,
skoknuti do prvog ugla
i tamo zadovoljno,
u tišini,
probuditi nadu.