POŽELIM TE

Poželim te ,

žedna rose

tvojih usana

i nemirne igre

tvojih očiju;

a ti odlaziš

i puštaš me da izmišljam

neki novi susret

u nemoći svoje noći

i praznini svoje sobe.

Ukrao si moj osmijeh

i pobjegao s njim

ne rekavši mi ništa,

u ovu jesen

kad kesten

umorno sagiba glavu

i uzaludno obavija

grane

oko siromaštva svojih plodova.

Ubirem ružu

i šaljem ti je,

a ti se smiješ.

I jesen je uvijek

tako puna

smijeha i bola.

Poželim te ipak,

ovako nemoćna

i prokleto istinita.