TRAŽIM TE

Uzburkanih

Misli

Tražim te.

Ne pronalazim

Te nigdje.

Ipak,

Osjećam te

U dodiru stranaca

Što promiču

Ulicom.

Nalazim te

U toplim

Osmjesima ljubavnika

Stisnutim

U kut kafića.

Pružam ti ruku

A ti je ne

Prihvaćaš.

Odlaziš i ostavljaš

Me neutješnu.

JESENSKI DAN

Kovitlaju misli

izbezumljenom glavom,

zbunjeno,

neshvatljivo,

uznemireno.

Praćeni kišom,

tmasti oblaci

jure nebom,

zaboravljajući oblikovati

prepoznatljive oblike.

Sagnuvši glavom,

posljednji promrzli

cvijet

skriva smežurane,

usahle latice.

I ptice,

siromašne brojem

ne izranjaju, glave

šćućurene u

zagrljaju krovova.

Iznervirani,

preplašeni psi

ljutito zavijaju,

zoveći vlasnike.

Tek visoko

u zraku

avion, siječe oblake

ne razmišljajući

o jeseni.

J E S E N S K A

Oronule grane

sagnule se 

u sumrak. 

Niz pokoji

ostali list

kliznula

osamljena 

kap

jesenske kiše.

Otužna trava

odmara

uronjena u 

svježinu rose 

što se nakupila

na posljednjim

ostacima

izmučenih 

latica.

Koračam

zaogrnuta mislima.

Teški tepih

lijepi mi se

 za stopala.

Žalosno

promatram

umiranje boja

pod nogama.

I magla

me zagrlila.

Umotala me

širokim rukama

jeseni.

Kišobran mi

u rukama

 zadrhtao od

hladnoće.