Kovitlaju misli
izbezumljenom
glavom,
zbunjeno,
neshvatljivo,
uznemireno.
Praćeni
kišom,
tmasti
oblaci
jure
nebom,
zaboravljajući
oblikovati
prepoznatljive
oblike.
Sagnuvši
glavom,
posljednji
promrzli
cvijet
skriva
smežurane,
usahle
latice.
I
ptice,
siromašne
brojem
ne
izranjaju, glave
šćućurene
u
zagrljaju
krovova.
Iznervirani,
preplašeni
psi
ljutito
zavijaju,
zoveći
vlasnike.
Tek
visoko
u
zraku
avion, siječe oblake
ne
razmišljajući
o
jeseni.
Nema komentara:
Objavi komentar