Nakon dugotrajnih svakodnevnih kiša Bog nam, napokon, na trenutak prikaže sunce.
I baš kad se razveselimo trenutnoj toplini, pokaže nam srednji prst i prekrije sunce oblakom… Posprdno, podsmješljivo…
Ovo djelo je dano na korištenje pod licencom Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada 3.0 Hrvatska
Smijem li ti draga moja komentirati?
OdgovoriIzbrišiMa samo razmisli o zvučnosti stiha:
Ja bih ovako složila:
"Gle! Šarene haljine jutra!
U meni zima plače."
Zato jer mislim da ti je akcent htio biti na toj radnji koja je "plakanje", a onda joj pripada zadnje mjesto u stihu. Ako nisi tako mislila, onda sam ja u krivu. Neću nikada inzistirati, samo razgovaram s tobom :)
I ja opće ne smem komentirati kak ste se vi fučeki i trstoglafci skup našli... to je meni tak dobro i nepojmljivo, a onda još da se ti muškarci zoveju rafael i jakub i vilim... pa toga na celomu svetu nema :)))
OdgovoriIzbrišitak ste mi prekokrasni...a ti među njima stoluješ i stanuješ i igraš se ko neupitna kraljica; ti si njihova igralica i njihova zaštitnica:)