Usnama uzimaš
sve što je moje.
U ovo kišno
popodne
kad su sjene
umrle po zidovima,
a vrijeme se vuče
tromo i lijeno.
Umataš me rukama
i topiš pogledom.
Činiš me mekom
i podatnom,
uronjenu u
mirisne pokrivače;
opijenu toplinom
tvoje kože.
Nema komentara:
Objavi komentar