TRAŽIM TE

Uzburkanih

Misli

Tražim te.

Ne pronalazim

Te nigdje.

Ipak,

Osjećam te

U dodiru stranaca

Što promiču

Ulicom.

Nalazim te

U toplim

Osmjesima ljubavnika

Stisnutim

U kut kafića.

Pružam ti ruku

A ti je ne

Prihvaćaš.

Odlaziš i ostavljaš

Me neutješnu.

JESENSKI DAN

Kovitlaju misli

izbezumljenom glavom,

zbunjeno,

neshvatljivo,

uznemireno.

Praćeni kišom,

tmasti oblaci

jure nebom,

zaboravljajući oblikovati

prepoznatljive oblike.

Sagnuvši glavom,

posljednji promrzli

cvijet

skriva smežurane,

usahle latice.

I ptice,

siromašne brojem

ne izranjaju, glave

šćućurene u

zagrljaju krovova.

Iznervirani,

preplašeni psi

ljutito zavijaju,

zoveći vlasnike.

Tek visoko

u zraku

avion, siječe oblake

ne razmišljajući

o jeseni.

J E S E N S K A

Oronule grane

sagnule se 

u sumrak. 

Niz pokoji

ostali list

kliznula

osamljena 

kap

jesenske kiše.

Otužna trava

odmara

uronjena u 

svježinu rose 

što se nakupila

na posljednjim

ostacima

izmučenih 

latica.

Koračam

zaogrnuta mislima.

Teški tepih

lijepi mi se

 za stopala.

Žalosno

promatram

umiranje boja

pod nogama.

I magla

me zagrlila.

Umotala me

širokim rukama

jeseni.

Kišobran mi

u rukama

 zadrhtao od

hladnoće.

POŽELIM TE

Poželim te ,

žedna rose

tvojih usana

i nemirne igre

tvojih očiju;

a ti odlaziš

i puštaš me da izmišljam

neki novi susret

u nemoći svoje noći

i praznini svoje sobe.

Ukrao si moj osmijeh

i pobjegao s njim

ne rekavši mi ništa,

u ovu jesen

kad kesten

umorno sagiba glavu

i uzaludno obavija

grane

oko siromaštva svojih plodova.

Ubirem ružu

i šaljem ti je,

a ti se smiješ.

I jesen je uvijek

tako puna

smijeha i bola.

Poželim te ipak,

ovako nemoćna

i prokleto istinita.

XXXXXX

Prelazim prstima

tvojim tijelom.

Uživam u mekom

dodiru kože.

Ljubim te polako

čuvajući te

i otkrivajući,

dio po dio.

Osjećam te

uzdrhtalog

i željnog....

Želim te

ko što nikad

željela nisam.

Očajno.

Usnama te

obljubljujem

uživajući 

tihim uzdasima.

P R A Z N I N A

Stjenovita pustoš

svoj hlad širi

 krošnjama

u kojima

umorne ptice

vlaže svoj kljun

kapima rose.

Trebam zapamtiti

oronulu sliku

svoje praznine

da bih mogla osjetiti

i prepoznati

komadićak neba

što proviruje kroz prozor

T E B I...

Podastirem pred tebe 

sve svoje:

tijelo,

srce,

dušu...

cijelu sebe.

Uzimaš me pohotno.

Gladno 

me ljubeći.

Puniš mi pore

svojim dahom

i mirisom.

Uranjamo jedno u drugo

sljubljujući se

nestrpljivo,

znatiželjno,

grčevito se

držeći za ruke.

S M I J E M S E

Smijem se

prolaznosti vremena,

trenucima

                                  što ostaju

neuhvaćeni

mojim mislima.

Smijem se

dječjim rukama

što traže me

umornu noćima.

Smijem se

ljudima,

što ne vide

uzaludnost traženja

sebe u tuđim očima.

Smijem se

tebi,

što si povjerovao

mojim osmjesima

ne vidjevši

tugu

u očima.

xxxxxx

Ti si sakrio svoj pogled

u plavetnilo neba

i raspršio se

nošen vjetrom,

kao oblak,

stvarajući neke nove oblike.

Moje oči

nestadoše izgubljene

u grudi zemlje

koju sam uzaludno stiskala

u šaci;

kosu sam pomiješala

s vlatima trave

i umivala se

hladnim izvorima

što su mi klizili

niz lice.

P R A Z N I N A

Praznina udara

o stjenke mog bića.

Zadire u misli

što snatre skrivene

u dubini srca.

Iznova urličem

nemoćna natjerati

osmijeh na lice.

Tražim tračak svjetla

kroz suze.

Prolazim začudne

mijene tuge i sreće,

iznenađena čudnim

grimasama što

krive mi lice.

Ponavljam neke

tuđe riječi

uvjerena u zvuk istine

što iz njih proizlazi.

Ne opažam oblak

što se nakrivio

nad glavom

i pere mi lice

kapima kiše.

Čudno,

oduvijek sam

vjerovala suncu, vjetru

i travi što meki mi

je ležaj dala.

Sada

okupana kišom

odlazim

zahvaljujući nebesima

što skrila su mi suze.

Nekako pusto

tumaram ulicama,

ne pozdravljam ljude

što kimaju

mi glavom.

Zatvaram oči

 u mraku svoje sobe

i želim te

još luđe,

još gladnije.

A tebe

svejedno nema.

Praznina udara

o stjenke mog bića

i obuzet će me, potpuno

I Z N O V A

Žudnjom 

te prepoznajem.

Osvajam

tvoje tijelo

i primam te

iznova

žedna

tvojih usana

i topline

uzdrhtalih

trenutaka.

******

Usnama uzimaš

sve što je moje.

U ovo kišno 

popodne

kad su sjene 

umrle po zidovima,

a vrijeme se vuče

tromo i lijeno.

Umataš me rukama

i topiš pogledom.

Činiš me mekom

i podatnom,

uronjenu u 

mirisne pokrivače;

opijenu toplinom

tvoje kože.

Č E Ž N J A

Smješkaš se 

mojim mislima.

Otkrivaš me

tako lako.

Čitaš mi sve

iz pogleda.

A ja,

pokušavam sakriti

čežnju jutarnju.

Zaogrćem je

ranom rosom

i silim je nestati

s prvim

zrakama sunca....

T E B I...

U kapi kiše

otkrivam te,

obgrljujem  

i uranjam ti 

u zagrljaj.

Tišinu popodneva

razbijamo smijehom

i žednim poljupcima,

naslonjeni

jedno na drugo.

Zatvaram oči

i urezujem

trenutak sreće

u malu knjižicu

skritu u srcu.

T R A Ž I M

Tražim sebe

u ovim riječima

što tako ludo

                              ispisuju ritam

mog srca.

Riječi teške

                               i nespokojne

 u pokušaju da

oblikuju želje

mog bića.

Ponekad

začuđene

neobičnim

slijedom

misli.

Još uvijek

iznenađene

djevojčicom

koju ponekad

 u meni pronađu.

Rastužene

ženom koja

nikako

da pronađe

pravu sebe.

TU SI

Pognuvši glavu

pratim gibanje

vlati trave

što se pružila

dvorištem.

Blagi vjetar

donosi miris

trulog lišća

nakupnjenog

ispod oraha.

Zrake sunca

poigravaju

prelijevajući se

od svijetle do

tamno smeđe.

Gotovo bešumno

njihanje grana

prene me

iz drijemeža.

Osluškujem

Prigušeni šum

nagovješćuje

korake.

Titranje zraka

podrhtava.

Osjećam

neprimjetni dah

kraj obraza.

Mekani poljubac

na uho.

Tu si.

XXXXXXX

Umorno

vuče se dim

kroz cvijeće

akacije.

Neopterećeno

jedno drugim

izmjenjuju mirise

na trenutak.

Gdje je nestala

žena,

zaigrana,

neisanjana?

.

Tražim

iskru skrivenu

u pokošenoj travi.

Uzalud.

Dok promatram

ptice što prolijeću

nad mojom glavom,

Znam...

U odbačenim pelenama,

u neprosanjanim noćima,

u zaboravljenim ljubavima,

u otpjevanim pjesmama,

u neizgovorenim riječima,

u neispunjenim željama,

u neotkrivenim putovima...

Nestala sam

i zaboravila

da još me ima,

da još jesam.

Žena.